Izložba „Coutur Etno“

Projekt „Slavonska košulja „ pokrenuli smo početkom šk. godine 2023./2024. u zanimanju modni tehničar, sektor Moda, tekstil i koža.

Prvi model muške košulje bio je izrađen za manifestaciju "Dani kruha i plodova zemlje„ u rujnu 2023.godine, a ostali modeli, njih ukupno 12, izradili smo do konca nastavne 2024 godine.

Cilj ovoga projekta bio je osmisliti i izraditi u tekstilnoj radionici Obrtniče škole košulje s tradicijskim elementima Požeške rubine koja se nosila u periodu predindustrijskog vremena, a ja prihvaćam izazov da osmislim i konstruiram mušku i žensku coutur etno košulju koja je inspirirana slavonskom muškom i ženskom rubinom .

Odluka o postavljanju izložbe u pješačkoj zoni u prostoru jednog trenutno ne korištenog lokala koji je vlasništvo gospodina Klarića u vrijeme festivala Zlatne žice Slavonije pokazala se odličnim odabirom. Gospodin Klarić ustupa nam, bez dvojbe, svoj prostor i tada postavljamo izložbu-izlog „Coutur etno" Obrtnička škola, Požega

Za izradu ženskih i muških modela koristili smo sirovu pamučnu tkaninu „žuticu", koju smo prethodno iskuhali tri puta i tako smo dobili mekanu tkaninu, znatno izbijeljenu, s lagano nabranom površinom što joj daje izgled vrlo sličan starinskom ručno tkanom lanenom platnu .

U muškoj narodnoj nošnji Slavonije „rubina" ili „rub'na", je osnovno odijelo muškarca a sastoji se od košulje i gaća, a zajednički se to naziva „rubina".

Pregledavajući i promatrajući muške tradicijske košulje koje su se nosile u Slavoniji izrađujem konstrukciju i modeliram modnu etno košulju, koristeći elemente slavonske rubine.

Tijekom ovog Projekta izradili smo četiri muške etno modne košulje, u dvije veličine. Svaki model košulje se razlikuje po detaljima ušivne čipke, vrste veza, kopčanja i slično.

Nakon muških košulja upustila sam se u istraživanje karakteristika i elementa tradicijskog odijevanja žena s naglaskom na tradicijsko odijevanje zapadne Slavonije .

Slijedilo je pretraživanje interneta , prikupljanje ženskih tradicijskih košulja - oplećak od prijatelja i naših učenika i proučavanje tog prekrasnog starinskog ruha u kome su skrivene zadivljujuće vještine i bogatstvo slavonskog čovjeka.

Osnovni dio ženske nošnje je rubina koja je izrađena od oplećka (košulje) i skute (suknje) zašivenih u pasu i koja se u jednom dijelu oblači na tijelo, a neki od ostalih dijelova su fertun/pregača, tkanica, marama, čarape, opanci te frizure pripremljene na odgovarajući način.

Zanimljivost koju sam uočila prilikom proučavanja elemenata i karakteristika oplećka - svečane ženske košulje je jednostavnost konstrukcije koja se zasniva na jednostavnom pravokutnom obliku .

Jednostavnost pravokutne konstrukcije koristim u izradi naše modne ženske etno košulje - oplećka

Analizirajući kasnije shvaćam zašto je konstrukcija pravokutna, tako jednostavna i tako bogata. Tkalo se na ručnim tkalačkim stanovima, vrlo mukotrpno se uzgajao i izdvajao lan ili kudjelja, sve je trebalo iskoristiti ,nije bilo otpadaka, danas bi to nazvali ekološka i održiva proizvodnja .

Osim ovog jednostavnog modela ženskog oplećka modeliram i žensku etno košulju s ovratnikom, koristeći elemente muške tradicijske košulje s gustim nabiranjem, ali naravno crtam je na bazi i veličini za žensko tijelo. Izradu ovih modela muških i ženskih košulja preuzima moja kolegica i prava majstorica u tekstilnoj radionici Ilka Radičević . Ona pretvara ovu moju dvodimenzionalnu papirnatu tvorevinu (kroj) u prekrasni modni etno model košulje .

Kao poslasticu za kraj ove naše priče izrađujemo i modnu etno haljinu od stare koperte (prekrivač za krevet) .

Kopertu nam je poklonila baka naše učenice Anele Majetić . Ova tkanina ima izuzetnu vrijednost  stara je možda i preko 100 godina, ručno je tkana i na velikom dijelu ručno šlingana.

Šlingeraj ili rišelje je vrsta bijelog, bušenog ili rezanog veza, koji se u slavonskim selima prvotno radio ručno, iglom i koncem se vezlo na platnu, a s pojavom strojeva za šlinganje proces izrade se ubrzava. Strojni rad ne isključuje i ručni rad te samim tim i dalje spada u kategoriju „ručnih radova#. Spada u kategoriju "Vezova po pismu", zajedno s tehnikama toledo, zlatovez i svilovez

Da bi haljina bila u potpunosti originalna izrađujemo i našu prvu tkanicu – pojas oko struka na drvenom okviru za tkanje koji je izradila naša stolarska radionica u Obrtničkoj školi.

Tkanica je istkana od debljeg crvenog i bijelog pamučnog konca i u konačnici dobiva izgled crveno-bijelih kvadratića, odnosno kockica kako to volimo reći. Ova naša originalna tkanica dobivena na tkalačkom okviru naš je modni doprinos vizualnoj prepoznatljivosti Hrvatske .

Sve ovo otkriveno tradicijsko blago nastojali samo bar jednim dijelom prenijeti i na naše učenike , a tada otkrivam koliko ljudi ljubomorno čuvaju svoje naslijeđeno tradicijsko ruho i starinske predmete i to me je zaista iskreno oduševilo.

Kao podrška ovom Projektu, u razrednom odjelu 3.a na nastavi Izrade modnih proizvoda nastavnica Katica Ošust i Ilka Radičević izradile su s učenicima haljine prema osobnim mjerama učenika inspirirane slavonskom tradicijskom odjećom.

Svaka haljina modelirana je na nastavi izrade modnih proizvoda prema vlastitim idejama učenica, na temeljnim krojevima haljina za osobne mjere, pa ih mogu nazvati Coutur etno haljine modnih tehničara.

Kako bi ova izložba bila cjelovita uz naše modele inspirirane slavonskom tradicijskom odjećom postavljam u izlog ovoga prostora u pješačkoj zoni i veliki broj originalnih starinskih predmeta koji su se koristili u slavonskim kućama .

Najveći dio tih starina dobila sam od prijatelja Maria Baničina, a pripadaju obitelji Baničin iz Velike. Ističem ovdje neke osobito važne i drage starine obitelji Baničin.

Muška Kapa koja je pripada Marijevom pokojnom ocu Danku Baničin.

Kapa je isto što i u građanskom odijevanju šešir. Kupovana je kod majstora šeširdžija u Požegi i na tjednim i godišnjim vašarima u okolici. Kape su većinom bile crne boje, rijetko tamno braon. Izrađene su od čove, pliša ili filca.

Bocuni - stakleni demižoni

Demižon je staklena, vrbovom šibom ili slamom opletena posuda, od jednog do deset galona, rjeđe i veće zapremine. Također je poznat kao balon, stakleni balon, pleteni balon, pletara, pletenka te bocun.

Starinska škrinja

Tip škrinje s kosim poklopcem i rogovima na uglovima naziva se još i kobilaš, kobilan, karakteristične su za prostor Slavonije.

Škrinje od tesanih dasaka karakterizira poseban način konstrukcije pri čemu su pojedini dijelovi sastavljeni ukladanjem dasaka u noge i drvenim klinovima bez korištenja ljepila ili željeza

Slika s drvenim okvirom Anđeo čuvar i Zemljana posuda

Anđeo čuvar je Anđeo zadužen za zaštitu i vodstvo pojedine osobe ili grupe. Vjerovanje u anđele čuvare seže u davna vremena

Zemljana posuda -radile su se namjenski prema sadržaju koji bi se smještao u nju, pa su tako neke bile ocakljene, a neke ne.
Zemlju su kopali u jesen i proljeće, a onda bi ju spremali u podrum, te ljeti radili s njom. Zimi su prije modeliranja obavljali pripreme, jer je sirovinu valjalo očistiti i izmijesiti. Tukli su je batom, rezali noževima s dvije ručke, izbacivali kamen i gazili nogama u sobi na koži koja je stajala na podu. Bilo je, dakako, proizvođača grnčarije i u Požegi, Pleternici, Pakracu, Cerniku… ali su najviše bili cijenjeni oni iz Golog Brda.

Sepet je pletena korpa, okruglog odnosno oblika kvadra , obično jednako široka pri dnu i pri vrhu, to nije bilo neko pravilo. Stari zanat koji zahtijeva spretne ruke, dobar materijal i zanat koji izumire. Ovaj zanat nekada je hranio porodice i školovao djecu. Po analizama nekada se dnevno na pijacama prodavalo preko 100 sepeta. Pravi domaći sepeti iz našeg kraja su bili pravljeni od lijeske kako kostur tako i pleteni dio koji je bio čvrst.

Drugi dio prekrasnih starinskih predmeta i tekstilnih rukotvorina dobila sam od moje radne kolegice Katarine Uremović koja mi je posudila tekstilne rukotvorine koje je naslijedila od svoje bake Katarine Damljanac Pavić. Baka je živjela u Bešincima, okolica Kaptola, a od svih tih rukotvorina ne mogu odlučiti što mi je najljepše.

Nabrojit ću ih, no ako nešto propustim, to je iz razloga što svaki taj ručno rađeni peškir, stolnjak ili salveta imaju svoj poseban naziv koji potječe od vrste ručnog tkanja. Ja sam uspjela otkrit samo neke nazive i nabrojit ću neke koje sam imenovala. Ukupno sam dobila devet različitih vrsta stolnjaka, salveta, peškira i slično .

Stolnjak-krupno rozano tkanje

Rozano , rocano ili jegmano tkanje je tkanje s užim ili širim nabranim prugama . Za izradu svečanih nošnji , posebno bijelih krila ili bjeliva na krilima , koristio se uski rozanac. Krupni se rozanac koristio za izradu rukava na oplećcima, muških rubina, za stolnjake itd. Rozanac je bio za svečanu robu , to je bilo najbolje tkanje, to i iglenac.

Salveta sa boricom, vezeni inicijali vlasnika

Slavonski peškiri - tradicionalno ručno tkani. Često se nose u posebnim prigodama kao što su svadbe, krštenja ili blagdani poput Kirbaja, odražavajući bogatstvo i tradiciju slavonske kulture.

Osim tekstilnih rukotvorina Andrea mi je donijela i dvije starinske pegle na žar .

Pegla na žar je služila za uklanjanje nabora na tkaninama nakon pranja, ponajviše na odjeći. Ovaj tradicijski predmet predstavlja metalnu posudu trokutastog oblika koja se ispunjavala žeravicom za zagrijavanje. Pegla je imala poklopac s drvenom ručkom koja se ne bi zagrijavala tijekom peglanja kako bi domaćica mogla peglati bez opasnosti od opeklina. Postupno bi se dodavao novi žar iz peći te bi pegla na taj način zadržavala toplinu.

Molitvenik iz 1955.godine koji je pripadao Andreinoj baki Katarini Damljanac Pavić.

Osim ovih velikih zaljubljenika u starine i bogatih kolekcionara ističem našega radnog kolegu iz Kaptola, Inoslava Kosinu, koji je donio testiju te moga susjeda Željka Šutalo koji je također bogati kolekcionar starina, a od njega sam dobila petrolejsku lampu, a susjeda Zdenka Šutalo s putovanja u Ilok donijela mi je dekorativne tikvice .

Testija je bokal (vrč) u prošlosti je služila za nošenja vode ili vina. Obično se pravio od gline, a ponekad i od bakra ili lima. Donedavno, vrč (testija) veoma se koristio u domovima radi donošenja vode sa izvora ili sa bunara, i zauzimao je veoma važno mjesto u domovima. Jednostavan je za upotrebu, lak za prenošenje. Održavao je vodu i vino svježim za svakodnevnu upotrebu.

Petrolejske lampe- Željko Šutalo

Proizvodile su se lampe s plamenikom izrađenim od željeznog lima i od mesinga. Također imamo i lampe koje nemaju oznaku na plameniku, točnije na kotačiću za regulaciju plamena. Pretpostavlja se da su lampe s tom oznakom, tj. reljefnim uzorkom, starije. Ove lampe, puno vremena nakon uvođenja električne energije, mogle su se naći u seoskim kućama. Zbog toga ih neki danas uz sve ostale nazive za njih kao što su petrolejka, lucerna, lanterna, lampaš, svića …itd., nazivaju još i lampe seljančice.

I na koncu nešto iz moje obiteljske ostavštine, ručno tkane krpare, rad moje drage pokojne tetke Drage Kuna r. Mihaljević, kojima sam ukrasila pod unutrašnjosti lokala .

Izložba smo postavili povodom glazbenog festivala „Zlatne žice Slavonije" koji se održao 6.do 8.rujna 2024. kako bi promovirali naše zanimanje modni tehničar i doprinijeli očuvanju slavonske tradicijske baštine te nanovo oživjeli duh nekih davnih vremena kada se tkalo i ispredalo od lana i kudjelje dobivenih na plodnoj slavonskoj zemlji , našoj Zlatnoj dolini.

Prekrasni uzorci platna dobivani su zadivljujućim vještinama tkanja, često uz petrolejsku lampu, tradicijsko ruho čuvalo se u drvenim škrinjama, a voda i vino se nosilo u testijama, zemljanim ćupovima i bukarama, pranje rublja događalo se na potocima zemljanom parjačom .

Lijepo je bilo proučiti ovo vrijeme i običaje, sačuvati tradicijsko ruho i starine i upoznati generacije mladih ljudi s ovim velikim bogatstvom tradicije i običaja.

Nakon postavljanja izložbe , vrlo zadovoljni cjelokupnim izgledom i prema ideji prijatelja Maria prijavljujem našu izložbu na natječaj za najljepše uređeni izlog i poslovni prostor pod nazivom „ Uredimo svoju Požegu ", kojeg već sedmu godinu organizira tjednik Kronika požeško-slavonska uz Udrugu Požeški čuvari baštine i Turističkog Grada Požege.

Na natječaju "Uredimo svoju Požegu „ izložba osvaja drugo mjesto, pomalo razočarana, ali uglavnom ponosna na naš rad.

Sadržaj ove izložbe objavljen je na portalu Incerum media 13. rujna 2024. gdje ima više od 5000 pregleda, vrlo je zapažena i lijepa po riječima mnogih te je ostavljam do 16. listopada 2024., a nakon toga vraćamo je u našu školu, naši učenici će povremeno nositi ove modele u različitim manifestacijama i priredbama .

Objava na novom požeškom portalu Incerumedia od 13. rujna 2024.

https://incerummedia.hr/slingeraj-vez-i-cipka/

Naši učenici s velikim zanimanjem prate i sudjeluju u aktivnostima vezanim uz ovaj Projekt pa ne mogu da ne spomenem neke.

Na samom početku prošle školske godine učenica Kristina Klarić iz 2.a razreda u školu donosi svoju narodnu nošnju koja pripada podpapučkom kraju-Biškupci, a Kristina je nosi prilikom nastupa u KUD-u Šijaci .

Nakon postavljanja narodne nošnje na krojačku lutku spontano je u razredu nastao ples učenika 1.a razreda, a mi smo jedan školski sat oživjeli slavonski tradicijski ples uz glazbu na mobitelu.

Osobito hvala baki učenice Anele Majetić, 2.a na poklonjenim starinskim platnima i koperti od kojih smo izradili našu modnu etno haljinu, kao i gospođi Mirjani Mladenović iz Grabarja koja nam je poklonila komade platna s čipkom a naša učenica iz 3.a Anamarije Majhen donijela je primjer ženske bluze-oplećak, svečana i radna verzija od gospođe Mladenović.

Učenice Tihana Ričko i Anamarija Majhen izradile su digitalne tehničke crteže muške košulje i ženskog oplećka u Inscape programu koje smo postavili na Dan otvorenih vrata Obrtničke škole u svibnju 2024.

Ističem na koncu zahvalnost svima koji su pridonijeli da naš projekt „Slavonska košulja„ bude realiziran i predstavljen na ovoj izložbi u pješačkoj zoni. Posebnu zasluge pripadaju kolegici iz tekstilne radionice Obrtničke škole Ilki Radičević koja je izradila većinu modela i moje papirnate krojeve svojim vještim rukama pretvorila u lijepe i vrijedne modne etno odjevne predmete.

Zahvala kolegicama Katici Ošust, Ilki Radičević i Veri Adžaga koje su s učenicima izradile u okviru nastave Izrade modnih proizvoda modele etno modnih haljina.

Velika zahvala kolegici Katarini Uremović, kolegi Inoslavu Kosini i Jeleni Grabusin koji su nam ustupili svoje tradicijske predmete .

Hvala kolegama Daliboru Adžaga i Jozi Glibo na prijevozu modela u pješačku zonu, kolegici Editi koja je iskuhavala žuticu za izradu ovih etno modela košulja i Bruni koji je očistio izložbeni prostor u gradu.

Na kraju posebno ističem najveću podršku i pomoć za uređenje izloga od našeg bivšeg radnog kolege Maria Baničina. Zahvaljujući njemu izložbu sam dodatno obogatila tradicijskim predmetima iz njegove obiteljske zbirke, od starinske škrinje, glinenih ukrasnih posuda, kape koja pripada njegovom pokojnom ocu Danku Baničin, do dekorativnih suncokreta i umjetnog grožđa koji izgledaju tako prirodno. Mario se dosjetio i financirao izradu plakata Obrtnička škola i svakako ovo ne bi izgledalo ni približno tako lijepo bez njegovog angažmana i svekolike podrške i pomoći.

Želim ovdje još istaknuti knjigu „Muške narodne nošnje zapadne Slavonije" autorice Vesne Kolić-Klikić koja mi je pružila mnoštvo potrebnih informacija i fotografija tradicijske odjeće, uz detaljan opis tkanina i tehnika njenih izrada, a svojom detaljnim opisima tradicijske odjeće i običaja vratila me u taj život Slavonije prije 100 godina.

Vesna Dumančić, voditeljica Projekta 

 Galerija modela 

 Galerija starinskih predmeta